„I ja, samo ovde, pored reke Čitravati, mogu slušati nastavak priče” , rekoh i pomislih kako bi suština Narajanine price mogla stati u reči Meše Selimovića: „Hiljadu nečijih srećnih časaka kao ovaj, ali ovaj nikad više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više”.
U životu se ne može proći bez bola. A ni bez gneva. Umete li podneti bol? Umete li savladati gnev? Ili ste bolu i gnevu sluga?
Kako god, ali se ne smete pokoriti tiraniji tih osećanja.
Manite se glupih predrasuda o godinama. Godine nisu ni granica niti garancija za bilo šta. Život niko nije ograničio. Starenje je privilegija.
Oni koji nisu uspeli da ostare – gde su?
Uostalom, i vetar je star. Pa još duva.
Ako podnosite nepravdu, tada se borite samo protiv jednog bića. Protiv samog sebe! Jer nepravdi ispružate dlanove. Ako dlanove često ispružate – to može da vas obeleži za ceo život.
Kad pobedite vlastiti strah – tada nepravda uzmiče.
Znate li zašto ne možete odoleti potrebi da se vratite tamo odakle su vas proterali? Jeste li spremni na sve ono što će vam vaš izgubljeni grad ponuditi u dobrodošlici?
Znate li kojim putem se vraća u izgubljeni grad?
Zašto ljubav, to božanstveno osećanje, ima i svoje naličje? Umete li da razlikujete lice od naličja ljubavi?
Gde mogu biti pravi koreni tog naličja? Jeste li se ikad pitali?
„Ako čovek zna koju luku traži, svaki vetar je dobar.“ (Seneka)
O svom životu odlučujete vi. Ako to prepustite drugima. Naći ćete se u bespuću.
„Bog zna zašto sve biva ovako ili onako, ništa na ovome svetu nema samo jedan uzrok, sve ima čitav niz uzroka.“ (Knut Hamsun)
Ma šta da vas snađe u životu, najbolje ćete se osećati ako ostanete ono što jeste. Sebe ne napuštajte nikad, pa vas neće napustiti sreća.
„Svejedno je koja je vaša istina, glavno je pronesite je kroz život kao svetinju i ne izneverite svoju dušu.“ (Ivo Andrić)